Brojač posjeta  

16116587
Danas
Juče
Ove sedmice
Prošle sedmice
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
Ukupno
1260
2884
4144
15855023
4144
134220
16116587
Vaš ip 18.232.38.214
Tačno vrijeme: 2020-06-02 10:28:39
   

Stradanje goraždanskih Srba- počinioci poznati, Tužilaštvo ćuti

Milorad Kostić iz Foče 20 godina nastoji da krivci za ubistvo Srba iz Crkvina odgovaraju pred sudom i suočava se sa nevjerovatnim opstrukcijama – tako mu je glavni kantonalni tužilac u Goraždu Mirsad Bilajac rekao da “ne zna da postoji selo Crkvine”.

Ubistvo 11 srpskih civila iz goraždanskog sela Crkvine pravno i činjenično jeste jasan slučaj, ali Tužilaštvo BiH još nije podiglo optužnice protiv počinilaca ovog ratnog zločina, upozorava rođak ubijenih Milorad Kostić iz Foče.

On kaže da je, prema svjedočenjima preživjelih Srba, ali i muslimana, u maju 1992. godine deset srpskih muškaraca iz Crkvina, na osnovu naređenja vojnog komandira za to područje Osmana Subašića, odvedeno u policijsku stanicu u Vitkoviće, a na putu za stanicu ubijeni su Radivoje Delić i Pero Šekarić. Kostić navodi da su preostalih osam srpskih civila proveli dva mjeseca u policijskoj stanici u Vitkovićima, čiji je komandir bio Osman Radmilović,  a krajem jula su pod okriljem noći pogubljeni na nepoznatoj lokaciji. „ Ubijeni su moj ujak Danilo Delić, majčini stričevi Novica, Jovo, Niko i Radivoje Delić, naši rođaci Uglješa Žmugić i njegov sin Nikola, Pero Šekarić, Milutin Pejović i Ljubo Matović“, kaže Kostić. On dalje navodi da je, dok su muškarci bili u zatvoru, u selu ostalo pet žena i jedan starac, koje su mjesecima danonoćno tukli i zlostavljali Hedin Džambegović, Murat Popović i Idriz Zlatić.

Preživjeli, među kojima je bila i Kostićeva prababa Božana Delić, koja je umrla 2005. godine, svjedočili su da su ih Popović i Zlatić odveli na obalu Drine i natjerali da skoče u rijeku. „ Gurnuli su u vodu tetku moje majke Anđu Šekarić, a onda je nastalo pomaganje, koje su čuli komšije muslimani iz Mravinjca pa su uspjeli da ih spasu. Kilometar nizvodno Popović i Zlatić izvukli su Anđu iz vode i odveli u selo Vinariće gdje su je sedam dana seksualno zlostavljali. Potom su je vratili u Crkvine, da bi je opet jedne noći izveli i objesili ispred njene kuće, a ostale žene i moj pradjeda su odvedeni u selo Šašiće, gdje su dočekali kraj rata “, priča Kostić.

Od 11 ubijenih mještana Crkvina, nađene su samo kosti Anđe Šekarić, koju su sahranile prve komšije i nakon rata pokazale rodbini grobno mjesto, dok se za kostima preostalih 10 još traga.

Od okončanja rata, Kostić i njegova majka vode pravnu borbu da se počinioci zločina kazne i da se pronađu kosti ubijenih. „ Na kakve smo samo opstrukcije nailazili najbolji primjer je glavni kantonalni tužilac u Goraždu Mirsad Bilajac, koji nam je rekao da ne zna da postoji selo Crkvine i da smo nešto pogriješili.

Tek 2007. godine, na naše velike zahtjeve i molbe, uspjeli smo da se izborimo da Tužilaštvo BiH ovo stradanje okvalifikuje kao ratni zločin“, napominje Kostić. On navodi da je u prepisci sa državnim tužiocima Miloradom Barašinom i Goranom Salihovićem dobijao uvjeravanja da je predmet jasan, budući da su ostali živi svjedoci, da se znaju počinioci, nalogodavci, saučesnici.

„ Slučaj je 2014. preuzela tužilac Marijana Čobović koja nam je rekla da će do kraja te godine glavni krivci biti pohapšeni, jer je i ona izrazila veliko čuđenje kako do sada nisu uhapšeni. Sve što se desilo je hapšenje Hedina Džambegovića, koji je zlostavaljao moje bake i pradjeda u selu, a koji je istog dana pušten da se brani sa slobode“, kaže Kostić.

Tužilaštvo BiH je ovaj slučaj ustupilo Kantonalnom tužilaštvu u Goraždu, a Kostić navodi da se kantonalni tužilac Lazar Draško ponaša kao advokat optuženog, jer ne poziva sve svjedoke i ne trudi se da utvrdi činjenično stanje. Kostić je izrazio bojazan da Tužilaštvo i Sud BiH imaju namjeru da čitav slučaj „prelome“ preko Džambegovića, navodeći da od septembra prošle godine tužilac Marijana Čobović izbjegava bilo kakvu vrstu kontakta. „Džambegović jeste zlostavljao moje bake, ali niko nije uhapšen za ubistvo 11 članova moje porodice“.

Skoro dvije decenije, Kostić gotovo sam vodi istragu, a uspio je da dođe i do dokumenata vojno-obavještajne službe iz Goražda, koja je napravila kompletan zapisnik o stradanju Srba iz Crkvina, izuzev podataka o samom mjestu pogubljenja osam muškaraca.

Razočaran je i u organazacije iz Republike Srpske, od kojih je očekivao pomoć. „ Niko nam nije izašao u susret, pa ni Organizacija porodica poginulih i zarobljenih, čiji je predsjednik Nedeljko Mitrović upoznat sa stradanjem, ali se nikada nije interesovao, niti je bilo kada uputio Tužilaštvu molbu ili urgenciju, iako smo ga molili da pomogne“, kaže Kostić.

Nedavna izjava šefa misije OEBS-a u BiH Džonatana Mura u vezi sa predmetima ratnih zločina koji se neopravdano odugovlače, za Kostićevu porodicu bila je „svjetlo u tunelu“.

Posredstvom terenske kancelarije OEBS-a u Foči, a i ličnim dopisom, zatražili su pomoć od Džonatana Mura, čiji odgovor još čekaju. Kostić poručuje da nikada neće odustati od svoje borbe, dok se sve ne izvede na čistac i dok ne pronađe kosti svog ujaka i svojih rođaka.

Igor Janković

   
© Masterfromf

Uloguj se - Registruj se

Ako niste registrovani izaberite opciju napravi nalog.